KRONOLOGIJA

 

1854.
USPON RIJEKE I PRVA VELIKA LJEVAONICA
Ljevaonica metala u vlasništvu novoosnovanog dioničkog društva osnovana u poletnoj industrijskoj klimi spočetka 1850.-ih ima dvadeset i pet zaposlenih ali ne posluje dobro, sve do 1858. kada iz Trsta dolazi engleski inženjer Robert Whitehead i  počinje raditi velike strojeve za brodove austrijske ratne mornarice.

 

 

 

 

 

 

 

1860.
ZAMETAK TORPEDA – "ČUVAR OBALE"
Kapetan fregate Giovanni Biagio Luppis (Ivan Vukić ili Vukičević) zamislio je "čuvara obale", eksplozivno plovilo za obranu obale, koje bezuspješno nudi Ministarstvu rata u Beču.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1864.
STABILIMENTO TECNICO FIUMANO
Kapetan Luppis udružuje se s inženjerom Robertom Whiteheadom, direktorom Stabilimento tecnico fiumano(Riječko tehničko poduzeće), u nastojanju da zajednički razviju novo oružje. Povezuje ih umirovljeni inženjerijski potpukovnik i budući gradonačelnik Giuseppe Ciotta, koji se također uključuje u projekt kao – menadžer.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1866.
PRVI TORPEDO
Whitehead već 1865. odustaje od Luppisova koncepta i počinje iznova – umjesto eksplozivne brodice razvija eksplozivnu "ribu", koja izgleda poput tune i plovi ispod površine vode. Torpedo je isprva nazvan "brod-mina" (Minenschiff), a predstavljen je komisiji austrijske ratne mornarice 20. prosinca 1866.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1868. 
USPJESI – SVJETSKA IZLOŽBA U PARIZU 
Na svjetskoj izložbi u Parizu Whitehead predstavlja model motora koji je sagradio za brod Erzherzog Ferdinand Max, proslavljen sudjelovanjem u Viškoj bitci. I potkraj stoljeća 1899. i 1900. dobiva nagrade u Parizu..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1869.
WHITEHEADOVA TAJNA
Među najvećim je Whiteheadovim izumima bila dubinska sprava koja ima zadaću održavanja torpeda na stalnoj dubini. Razvijena je već 1870-ih i nije se bitno mijenjala do sredine 20. stoljeća – nazivao ju je "moja tajna" . Zbog straha od razotkrivanja nije ju htio ni patentirati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1870.
STOTINE TORPEDA
U rujnu i listopadu 1870. lansirano je više od stotinu torpeda. Prosječna brzina torpeda bila je oko 7 čvorova pri dometu od 500 metara. U početku je tehnička komisija Ministarstva rata ocijenila torpedo pogodnim samo za gađanje nepomičnih ciljeva.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1871.
DVA PROPELERA
U mornaričkim radionicama u Woolwichu u Engleskoj počinju proizvoditi torpeda s dva propelera. Rade po Whiteheadovoj licenciji, uz dogovor o razmjeni novih iskustava i inovacija. 
I u Rijeci se uvodi dvostruka osovina, a s dva suprotno rotirajuća propelera postiže se pouzdanije održavanje kursa.

 

1875.
TORPEDOFABRIK WHITEHEAD & COMP.
Robert Whitehead kupuje zajedno sa svojim zetom Stabilimento tecnico Fiumano te ga preimenuje u Torpedofabrik Whitehead & Comp.   
Umjesto vlastitih dvocilindričnih parnih strojeva, Whitehead počinje ugrađivati trocilindrični Brotherhoodov radijalni stroj koji unapređuje u vlastitoj tvornici. Time je bitno povećana brzina torpeda.

 

1878. 
BROJNE ZEMLJE KUPUJU TORPEDE U RIJECI
Predstavnici vlada i ratne mornarice raznih zemalja dolaze u Rijeku – na jednoj su večeri kod Whiteheada okupljeni predstavnici osamnaest zemalja. Govori se na osam jezika, a neki su od uzvanika iz međusobno zaraćenih zemalja.

U to se doba postupno iz upotrebe izbacuje lijevano željezo i sve više uvodi čelik.  

 

1881.
NARUDŽBE SE NASTAVLJAJU
Whitehead  prodaje torpeda brojnim zemljama: 254 Engleskoj, 250 Rusiji, 218 Francuskoj, 203 Njemačkoj, 100 Austro-Ugarskoj, 83 Danskoj i 70 Italiji. Veći uvoznici su još i Argentina, Belgija, Grčka i Portugal.
Prodaje još 78 torpeda drugim zemljama koje imaju manje narudžbe.

 

1889.
SVE VEĆI I MOĆNIJI TORPEDI
Whitehead povećava kalibar torpeda s 356 i 381 mm na 450 te, uskoro, na 533 mm.
Time se povećava i promjer i dužina spremnika zraka koji omogućuje povećanje brzine i dometa. Zbog velikog tlaka počinju se graditi spremnici zraka od čelika.

 

1892.
PODRUŽNICE I LICENCIJE
SAD kupuje Whiteheadovu licenciju za torpeda na pogon hladnim komprimiranim zrakom.
Već je osnovana podružnica u Veymouthu, a osniva se i podružnica u Newportu, SAD. I drugi proizvode iste torpede – neki s dozvolom, a neki bez nje – poput Schwartzkopffa, najvećeg riječkog konkurenta.

 

1894.
OBRYJEV ŽIROSKOP
Tršćanin Ludovico Obry razvija i patentira svoj žiroskopski smjerni ravnač za vođenje torpeda. Obry  isprva radi uStabilimento tecnico Triestino, a od 1883. do 1885. u Whiteheadovoj tvornici u Rijeci. Njegov je izum krajem stoljeća još više razvijen – zasluge se pripisuju mehaničaru Czernyju – koji ga je poboljšao i prilagodio za ugradnju u torpedo.

 

1905. 
NOVI BRITANSKI VLASNICI
Riječka tvornica postaje dioničko društvo Torpedo Fabrik Whitehead und Co Aktiengeselschaft. Na sudu u Rijeci tvrtka se registrira na engleskom, talijanskom i mađarskom jeziku. Edgar, sin Georga Hoyosa, postaje generalni direktor.

 

1909.
POVEĆANJE BRZINE, POVEĆANJE DOMETA
U Rijeci počinje proizvodnja torpeda kalibra 533 mm, koji je godinu dana prije uveden u  Woolwichu. 
Kada se u Rijeci komprimiranom zraku u spremniku dodao zapaljeni petrolej, pri dometu od 4.000 m torpedo postiže brzinu od 26 čvorova...
Izrađuje se potpuno nov motor s dva gotovo vodoravna, "kosoležeća" cilindra i napušta se zvjezdasti motor.

 

1923.
NOVO DOBA – NOVI VLASNICI 
Obitelj Orlando iz Livorna,  preuzima „Torpedofabrik“ i pretvara je u „Silurificio Whitehead“ u kojem veliku ulogu ima i obitelj Ciano, također moćna obitelj iz Livorna – iz koje su  dva ministra i dva admirala. U Rijeci bitnu ulogu u upravi ima admiral Arturo Ciano.

1934.
ZRAKPLOVNI TORPEDO
Gradi se, prva na svijetu, lansirna stanica s katapultom za lansiranje zrakoplovnih torpeda, a obavljaju se i probni zrakoplovni letovi za lansiranje torpeda s neba nad Riječkim zaljevom. Torpedo se ispušta iz niskog leta, od 50 do 100 m, pri brzini od 200 kilometara na sat.

 

1945.
TVORNICA U RUŠEVINAMA
Razrušena tvornica dobiva novo ime – Jadran – no krajem 1947. nazvana je imenom jugoslavenskog političara Aleksandra Rankovića. Već 1953. konačno postaje tvornica motora Torpedo. Poratna proizvodnja torpeda potrajala je dvadesetak godina, no obavijena je krajnjom tajnovitošću – zna se samo da je ukupno izrađeno oko 350 torpeda.
Domet je torpeda TZR 533 mm bio 12.000 metara, a brzina oko 40 čvorova. 

 

1965./1966.
ZAVRŠETAK JEDNE ERE
Stotinu godina nakon prvih eksperimenata, tvornica obustavlja proizvodnju torpeda.
Dalje proizvodi isključivo motore, od malih Arana, do velikih brodskih motora, a najviše onih za traktore i kamione, sve do 1990-ih.